„Sloboda izražavanja ne treba se miješati s manipuliranjem“, kazala je ministrica obitelji i ženskih pitanja iz redova socijalista Laurence Rossignol, dodajući kako se zakon iz 1993. mora adaptirati za „digitalnu stvarnost“. „Prije trideset godina militanti su se lancima vezali za klinike za pobačaje... danas njihovi nasljednici borbu nastavljaju na internetu.“

Zakon, koji sada ide na završno odobrenje u donji dom parlamenta, kažnjava pokušaje zastrašivanja žena koje žele ostvariti svoje pravo na pobačaj s do dvije godine zatvorske kazne i novčanom kaznom od 30,000 eura.

Bruno Retailleau, blizak saveznik republikanskog predsjedničkog kandidata Francois Fillona za kojeg se očekuje da će pobijediti, istaknuo je da zakon u potpunosti krši pravo na slobodu izražavanja, kao i protiv 'duha' zakona iz 1975. koji je legalizirao pobačaj, ali i pozvao na nužnost informiranja o alternativama.

Ministrica zdravlja, Marisol Touraine, je pak komentirala da državljani/ke Francuske imaju pravo biti protiv pobačaja i kazati da su protiv pobačaja, no da zakon cilja na „sprječavanje tih stranica da diseminiraju lažne informacije“.

Ovakvu logiku bismo voljele vidjeti i u Hrvatskoj, gdje se uz molitvena okupljanja ispred i unutar kruga bolnica, nakon upisivanja riječi 'klinika za pobačaj' ili 'pobačaj' u internetsku tražilicu također prvo nabasa upravo na lažne klinike koje šire potpune dezinformacije ili manipuliraju informacijama na temu prekida trudnoće, a zakonski se ništa ne može poduzeti kako bi se tome stalo na kraj.

Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova na problem spomenutih klinika upozorio je Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo uprave, od koji se potonje izjasnilo nenadležnim i uputilo ih na Ministarstvo unutarnjih poslova iz kojeg poručuju da ne vide ništa sporno ili kažnjivo. [Ž.V.]

Nataša Bijelić iz CESI-ja ističe da su plakati oblik velike manipulacije, budući da na slikama vidimo trudničke trbuhe, dok je pobačaj zakonski dozvoljen do 10. tjedna trudnoće. “To se čini u svrhu manipulacije i kontrole, što može rezultirati ugrožavanjem zdravlja i života žena, ali i vršenja pritiska na Ustavni sud, koji će uskoro donijeti odluku o ustavnosti našeg zakona. Očigledno udruge bliske Crkvi to sve čine zbog svojih ciljeva.

Tu je važno istaknuti da je prošli tjedan UN-ov povjerenik za pravo na zdravlje izrazio zabrinutost jer se u Hrvatskoj ometa poštivanje seksualnih i reproduktivnih prava, ometa se pristup sigurnom pobačaju. Istaknuo je da to je zapravo ljudsko pravo, a ono što je njega obeshrabrilo je to da su donositelji političkih odnosa podložni utjecaju tih organizacija. Apelirao je na Hrvatsku da se ne ide u zakonske zabrane pobačaja i u regresivne mjere. Ova situacija kojoj svjedočimo je nešto što ide u tom smjeru", kazala je Bijelić. 

"Znamo da zakonske zabrane pobačaja nisu donijele ništa pozitivno, one mogu samo ugroziti život”, istaknula je.

^{Foto: ProLife FB}

Voditelj ureda zaklade Vigilare Ivan Mihanović kazao je kako je cilj njihove kampanje osvijestiti javnost o realnosti, zbog čega plakat ne smatra manipulacijom, jer se, kako kaže, trudnoće prekidaju i u 6. mjesecu. Ovo pojašnjenje Vigilarea ginekolog Dubravko Lepušić vidi kao tipičan primjer nepoznavanja medicine i neznanja.

"Velike intervencije iza 15. tjedna trudnoće rade se samo u slučajevima kada se medicinski dokaže da je plod malformiran. To nije pobačaj po zahtjevu žene, ono što je dozvoljeno do 10. tjedna trudnoće. Takvi se pobačaji, u skladu sa zakonima, ne rade iza 10. tjedna.

Ako se pak medicinski dokaže da plod nije u redu iza 15. tjedna trudnoće, ženi se to prezentira, i onda ona - naravno - ima pravo na izbor. Neki ljudi će i tada pristati da idu do kraja s trudnoćom, ali ostavlja im se mogućnost odabira. Ako se odluče za tehniku prekida trudnoće, to ide s hospitalizacijom. Naravno, danas je i pogled na, na primjer mongoloidnost, drugačiji. Prije 20 godina se većina žena u takvim slučajevima odlučivala na prekid trudnoće, a danas su takve osobe socijalizirane u društvu pa većina ne radi prekid trudnoća. Ali ima tu i drastičnijih anomalija, kada, na primjer, plodu fali pola glave i slično... Ženi se tada to kaže i njoj se ostavlja odluka. Nema tu nagovora", kazao je Lepušić.

Index ovim povodom provodi i naketu među svojim čitateljima/cama, koje pitaju podržavaju li kampanju protiv pobačaja, a omjer glasova 'da' i 'ne' za sada je 15% naprema 85%.

Na listi se ove godine našla nekolicina žena, ali svaka od njih zapravo je slika i prilika ignorancije koju RRHF (točnije članovi žirija/izdavač Rolling Stonea) njeguje spram ženskog doprinosa povijesti američkog rocka.

Na ovogodišnjem popisu nalazi se Janet Jackson, kojoj prošlogodišnja nominacija nije osigurala ulazak u kuću slavnih unatoč tome što je tijekom protekla četiri desetljeća imala album koji je bio br. 1 na top listama. Chaka Khan i Joan Baez također su se našle u potencijalnoj klasi 2017., iako su obje trebale biti predložene prije 10 godina, ako ne i više. (Usporedbe radi, Bob Dylan koji je s objavljivanjem glazbe započeo nakon što je Baez debitirala i bila proglašena 'Kraljicom folka', predložen je još davne 1988. godine.)

Zato je Katie Presley odlučila RRHF-u učiniti uslugu i sastaviti listu žena koje bi se iduće godine mogle naći na listi nominiranih za 2018. godinu. Iako je isprva mislila kako će većina glazbenica koje joj među prvima padnu na pamet već biti uvrštene u RRHF, Presley je ubrzo shvatila da joj je ovo vjerojatno najlakši zadatak koji si je zadala u životu.

Jer većina glazbenica kojih se sjetila, i kojih bi se sjetio bilo tko tko je u životu poslušao/la više od 10 minuta rocka, još uvijek nisu primljene u RRHF.

Od 310 izvođača/ica kojie se nalaze na službenoj stranici Kuće slavnih, a koji uključuju i članove/ic benda, kao i kategorije 'Rani utjecaj', 'Životna postignuća' i 'Ne-izvođače/ice', 42 ih uključuje izvođačice ili bendove koji u sastavu imaju barem jednu ženu. Od njih je samo 26 koji su ženski bendovi ili izvođačice, što čini sramotnu brojku od 8% glazbenica i ženskih bendova primljenih u periodu od 1986-2016.

Oboružana tim informacijama, Presley je prikupila brzinsku listu žena čiji je utjecaj na rock neizbrisiv, a koje su svoj prvi album izbacile prije više od 25 godina, odnosno zadovoljavaju RRHF-ov kriterij za primanje u Kuću slavnih.

1. Sister Rosetta Tharpe

Poznata kao 'Kuma rock and rolla', ova zvijezda gospela sa svojim je soliranjem na gitari često citirana kao velik utjecaj na muzičke lumene poput Little Richarda, Tine Turner, Elvisa i Johnnyja Casha.

{youtube}l9bX5mzdihs{/youtube}

2. Tori Amos

Bilo tko tko može svirati dva pijana i pjevati u isto vrijeme definicija je rock and rolla.

{youtube}QnXbIcC5bbg{/youtube}

3. Björk

Glazbeni spotovi u izdanju virtualne realnosti? Ma sve!

{youtube}gQEyezu7G20{/youtube}

4. Tracy Chapman

Ako je glazbena karijera Tracy Chapman dotakla čak i mlađe generacije glazbenika poput Justina Biebera, možemo sa sigurnošću tvrditi da je ostvarila utjecaj.

{youtube}fpmN9JorFew{/youtube}

5. Bendovi zbog kojih smo shvatili da smo gej

Indigo Girls i Melissa Etheridge uzdrmale su naše svjetove. Ako mislite da Anthony Kiedis može držati ton koliko i Melissa Etheridge 80ih, grdno se varate!

{youtube}oCphbDRkZSo{/youtube}

6. Joan Armatrading

Riječ je o gitaristici i pjevačici koja je pojavljivanjem na soundtracku Boys on the Side duboko uzdrmala seksualnost u našem djetinjstvu.

{youtube}oag3I4VRXyM{/youtube}

7. Grace Jones

Samo zato što je bila barem dva tisućljeća ispred svog vremena, ne znači da Grace Jones nije material za RRHF.

{youtube}nIN3IE3DHqc{/youtube}

8. Bikini Kill

Bez Bikini Killa ne bi bilo ni Heavens to Betsy, Sleater Kinney, Le tigre niti Julie Ruin. Tko bi inspirirao Riot grrrl, Kurta Cobaina kakvog pamtimo, Nirvanu i Courtney Love? Čak bi i Beastie Boys zvučali drugačije.

{youtube}bOCWma5vOiQ{/youtube}

9. Buffy Sainte-Marie

Njezina nominacija za ulazak u RRHF bio bi golem korak za istu industriju koja ju je potkopala zbog njezinog aktivizma za prava američkih Indijanaca/ki, ali djevojka se može nadati.

{youtube}j6imjvgJFvM{/youtube}

10. PJ Harvey

Harvey je jedina izvođačica (i izvođač) koja je vlasnica dvije Mercury nagrade, a bila je nominirana čak četiri puta. Što se čeka?

{youtube}7ReW0jJkag8{/youtube}

Naime, velika građevinska korporacija odlučila je novim projektom prenamijeniti zgradu i urediti je za stanovanje prema luksuznijim standardima.

Međutim, Clara je tvrdoglava pa unatoč isprva suptilnim nagovaranjima menadžera tvrtke ne odbija iseliti. Ta zgrada new agerskog imena Aquarius je njen dom i mjesto u kojemu su pohranjene sve njene fizičke i mentalne uspomene na život koji je vodila desetljećima ranije. Korporacija joj s vremenom nudi sve više novca, naime - samo ih Clarin pristanak dijeli od ostvarenja velebnog poslovnog plana. Usprkos svemu što čine, ova vitalna i inteligentna žena odolijeva njihovim metodama pritiska. Jedna strana drugu dovodi do ruba strpljenja, a metode prisile sve su snažnije i poprimaju različite oblike perfidnog terora. Claru na razuman uzmak pokušava privoljeti i njena okolina, kći koja je svjesna kako je majčin otpor uzaludan.

Priča o gentrifikaciji i otporu jedne žene protiv krupnog kapitala istovremeno je i priča o dirljivom Clarinom odnosu s njenom kućnom pomoćnicom koju poštuje i tretira poput člana obitelji, odnosu s njenom odraslom djecom, među kojima je i sin koji je gay i kojeg ona u potpunosti prihvaća.

Braga kao glumica i fizička pojavnost briljira u ulozi Clare. Posve je očito kako razumije i djelomice sama živi sve ono što iznosi tumačeći lik svoje hrabre protagonistice.

Ono što ovaj film čini posebno vrijednim je i prikaz svakodnevice i intime žene koja i u zreloj dobi živi punim plućima, uživa u glazbi, seksu, plesu, druženju; na trenutke je inatna poput buntovne djevojčice, kasnije snažna i mudra zahvaljujući iskustvu kojeg ima.

Kada sam prije mjesec dana pisala o novom filmu Tom Forda Noćne životinje moglo se iz osvrta iščitati nezadovoljstvo zbog načina na koji je američki modni dizajner portretirao glavnu protagonistkinju filma – anksioznu i imućnu kustosicu Susan, koja se žaleći za prošlošću upire da prevladava osjećaj krivnje koji je uznemiruje.

Aquarius se s Noćnim životinjama dotiče na nekoliko razina, pa i onoj žanrovskoj, ali donosi drugačije tretmane protagonistica; Fordova junakinja je pasivna, emotivno distancirana žena koja ne uspijeva uhvatiti život za rogove, dok je Clara junakinja koja mirnoćom i snagom plijeni u svakom kadru.

Film je sniman i kreiran sa željom da se plastično ocrta društveno-politička zbilja suvremenog Brazila i procesi koji su nedavno kulminirali zbacivanjem s vlasti Radničke partije i predsjednice Rousseff. Filmska ekipa Aquariusa je crveni tepih festivala u Cannesu iskoristila za prosvjed protiv suspenzije brazilske predsjednice Dilme Rousseff.

Upravo zato i ne čudi da je nova konzervativna vlast filmu u Brazilu nalijepila oznaku +18, pravdajući se prizorima seksa i drogiranja kojih u filmu nema mnogo, dok u njihovoj i ostalim svjetskim kinematografijama mnogo „kontroverzniji“ filmovi prolaze tek s +16 oznakom.

Redatelj i scenarist Aquariusa svojim filmom poručuje da se snaga i budućnost Brazila nalazi u sinergiji starosti i mladosti, što posebno do izražaja dolazi u odnosu Clare i njenog nećaka. U cijeloj toj priči o prkosu, buntu i strasti za životom žene koja se suprostavlja građevinskoj korporaciji puno je i zanosa brazilskom glazbom. Clara nagovara svog nećaka da djevojci u koju se netom zaljubio pusti neku od ploča Marie Bethanie, zvijezde braziliane, koju ona posebno voli i pušta njene ploče plešući po stanu.

Nakon dva i pol satnog gledanja ovog filma iz kinodvorane sam izašla s osjećajem dobro potrošenog vremena. Zbog izuzetne estetike i ohrabrujuće ideje kojom plijeni, bila bi prava šteta da ovaj film u hrvatskim nezavisnim kinima ne zaigra bar još koji put.

{youtube}0Zln78CcFkA{/youtube}

U RH s manje od 1,90 eura dnevno živi 0,9% stanovnika i 1,8% s manje od 3,10 eura.

Radna (ne)aktivnost i siromaštvo

Na razini EU žene su nešto siromašnije od muškaraca, iako te razlike variraju ovisno o zemlji. Gotovo 52 milijuna odraslih žena i 44 milijuna odraslih muškaraca živi u riziku od siromaštva. No, zanimljivo je  da je od toga 40% siromašnih žena zaposleno, dok je kod muškaraca obrnuto, 40% je radno neaktivno, što nam govori da se siromaštvo ne veže isključivo uz radnu neaktivnost.

Nezaposlenost i radna neaktivnost žena u radno aktivnoj dobi, veća je od neaktivnosti muškaraca iste dobi (30% prema 17%).

Prije 2007. žene i muškarci u dobi od 25 do 54 godine, te u dobi na početku umirovljenja (65-74 godine) bili su u niskom riziku od siromaštva. No, nakon 2007. rizik od siromaštva je rastao za grupaciju koja je bila u radno sposobnoj dobi, dok je kod grupacije umirovljenih padao. To pokazuje da je mirovina štitila starije daleko bolje nego plaća one koji su bili radno aktivni.

Mnogi mladi ostaju siromašni unatoč zaposlenju, a posebno žene. Stopa siromaštva kod zaposlenih mladih žena je porasla s 11% u 2007. na 14% u 2014. u zemljama EU. Iako se smatra da je zapošljavanje ključni segment u zaštiti ljudi od siromaštva, samo zapošljavanje često nije dovoljno.

Siromaštvo u starijoj životnoj dobi

Žene plaćaju cijenu rodne nejednakosti u starijoj životnoj dobi. Za vrijeme radno aktivne dobi razlike u riziku od siromaštva između muškaraca i žena su neznatne, no povećanje te razlike u korist žena počinje u dobi od 55 do 64 godine, a posebno izražajno u dobi od preko 75 godina života. To je posebno zato što je radna neaktivnost žena u dobi od 55 do 64 godine vrlo visoka. Ta razlika u RH iznosi oko 20%, dok je najveća u Malti – preko 40%, a najmanja u Estoniji i Finskoj, manje od 3%.

Razlozi za velike razlike leže u tome što se u pojedinim zemljama ženama davala veća mogućnost ranijeg umirovljenja. Obiteljske obveze su najčešći razlog neaktivnosti žena – gotovo kod petine žena u dobi 55+.

Stopa siromaštva je najmanja kod muškaraca u dobi 65-74 (14%) i dobi 75+ (15%), žene su istim dobnim kategorijama siromašnije (19 i 22%).

Roditeljstvo kao faktor rizika

Prema dostupnim podacima, roditeljstvo pojačava rizik od siromaštva, a osobito su pogođeni samohrani roditelji. 2014. godine oko 46% samohranih roditelja i 31% parova sa troje i više djece bilo je pogođeno siromaštvom. Studija pokazuje da ukoliko otac izgubi posao čak 70% parova s djecom će biti značajnije suočeno s rizikom pada u siromaštvo. Samo 55% majki  troje ili više djece bilo je zaposleno u 2014.

Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti samohranih roditelja različit je u EU-28 i varira od zemlje do zemlje. Razlika u izloženosti riziku od siromaštva samohranih roditelja u odnosu na parove s djecom u RH nije toliko izražena kao kod drugih zemalja – u Belgiji, Cipru i V. Britaniji je 38%, dok je u  Hrvatskoj 17%.

Gotovo pola samohranih majki izloženo je riziku od siromaštva. Samohranih očeva oko trećine. Razlozi su višestruki: samohrani očevi imaju uglavnom jedno dijete – 67% samohranih očeva, djeca su starije dobi, te im to omogućava bolje uključivanje u svijet rada. Također, samohrane majke izložene su višestrukoj diskriminaciji i zbog roditeljskih obveza i dobi djece ne mogu prihvatiti poslove s punim radnim vremenom, a radne fleksibilnosti uglavnom nema.

Visok rizik za osobe s invaliditetom i romska kućanstva

U EU-28, 31% žena s invaliditetom i 29% muškaraca s invaliditetom su siromašni. Ova kategorija osoba je u najvećem riziku od siromaštva. Pola žena i 42% muškaraca s invaliditetom radno su neaktivni.

87% romskih kućanstava nalazi se u riziku od siromaštva u zemljama EU. Jedna od pet Romkinja u dobi od 16 do 24 godine se ne školuje, niti osposobljava, niti radi. Čak 61% Roma ima posao u punom radnom vremenu u usporedbi s 38% Romkinja.

Iako migranti žive u čak dva puta većem riziku od siromaštva nego pripadnici nacija EU, za ovu populaciju još ne postoje relevantna istraživanja iz aspekta rodno uvjetovanog siromaštva.

“Zaklada Solidarna osnovana je upravo sa željom da potakne i omogući svima da doniraju svoje znanje, svoje vrijeme, dobru volju i svoj novac da zajednički stvaramo bolje društvo“, istaknula je na predstavljanju predsjednica Zakladne uprave Urša Raukar, dodavši kako iza svega stoji zajednički san o pravednijem svijetu.

Članica zakladne uprave, Sandra Benčić, naglasila je kako SOLIDARNA nastoji biti drugačija brzinom odgovora na potrebe građana. “SOLIDARNA je krenula odozno i želi podržati građanski aktivizam bez birokratskih prepreka, što je nemoguće bez podrške  građana i poslovnog sektora".

"Želimo postati pouzdan partner donatorima iz svih društvenih skupina da kao posrednik i katalizator mobilizacije resursa, podupiremo razvoj autonomnih inicijativa za zaštitu ljudskih prava i time doprinesemo rješavanju društvenih problema" izjavila je Mirjana Matešić, članica Zakladne uprave.

Upraviteljica Marina Škrabalo i tajnik zadruge Ivan Blažević pojasnili su da je uspostavu SOLIDARNE financijski podupro program EEA and Norway Grants u suradnji s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva u okviru projekta ‘Filantropija za ljudska prava’ te Atlantic Grupa za program ‘Kultura u zajednici’. 

Dosad je SOLIDARNU donacijama podržalo 600 građana i građanki, Primorsko-goranska županija te više malih tvrtki i udruga, što je omogućilo podršku više manjih inicijativa te objavu natječaja za financijske potpore ‘Drugotna na sav glas!’ u iznosu od 60.000,00 kn za podršku ženskim inicijativama širom Hrvatske koje promiču rodnu ravnopravnost.

Inače, SOLIDARNA će pružati različite programe potpora, a trenutno su aktivna tri fonda, HITNO&BITNO – za ad hoc inicijative koje reagiraju na kršenja ljudskih prava i načela demokratskog vladanja, a ne mogu se pravovremeno financirati od strane drugih donatora, INKUBATOR – fond za nove lokalne i eksperimentalne inicijative zaštite ljudskih prava, naročito one koje nastaju u ugroženim lokalnim sredinama i KULTURA U ZAJEDNICI – fond za program manjih kulturnih produkcija sa širokim dosegom u zajednici s ciljem podizanja svijesti o ljudskim pravima i solidarnosti. Osim toga, u suradnji s Kućom ljudskih prava, u Zagrebu su pokrenuli i POSUDIONICU AKTIVISTIČKE OPREME, gdje inicijative mogu besplatno naći sve potrebno za direktne akcije.

Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije i Erol Zejnilović iz grupe KRIES predstavili su  novu kampanju "Dobri domaćini:podržimo mlade kreativce bez doma" Inicijative Dobrodošli, udruge Are You Syrious?, zaklade SOLIDARNA i Koalicije solidarnosti Split koja poziva građane i različite umjetničke programe da instrumentima, opremom, podukom i donacijama podrže stvaralaštvo mladih bez primjerene roditeljske skrbi te mladih izbjeglica koji su utočište od ratova pronašli u Hrvatskoj. 

U tematskom razgovoru o globalnim, lokalnim i osobnim izazovima rada na zaštiti ljudskih prava, uz vodstvo Vilima Matule i Maje Sever, sudjelovali su Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije), novinarka Ivana Dragičević, Vesna Teršelič (Documenta), Željka Vrbaslija (sindikat Nova Solidarnost) i Tomislav Domes (Klubtura i Pravo na grad). libela/h-alter...

Sa suprugom Stevom Teodosievskim udomila je 47 djece, a njihov brak u početku je bio skandalozan (Stevo je 'gadjo', nije etnički Rom) da bi kasnije postao simbol dijaloga između romske zajednice i većinskog društva.

Bila je ponosna na svoj romski etnicitet, na povijest svog naroda i bogatstvo njihove kulture, a iako stvari ne voli gledati negativno, bila je itekako svjesna diskriminacije s kojom se Romi u svijetu suočavaju, pa se prisjeća i svojih iskustava iz osnovne škole kad nitko s njom nije htio sjediti jer je imala tamniju boju kože.

„Diskriminacija Roma uvijek je postojala“, kaže, „ali Romi su joj se oduvijek odupirali dostojanstveno. Moram reći da su Romi snažni ljudi, žive kao kozmopoliti diljem cijelog svijeta i vjerojatno su jedini narod koji nikada nije ratovao ni sa kim, jedini narod koji nije asimilirao druge.“

Kao humanitarka za života je stoga promovirala romsku kulturu i zagovarala miran suživot romske zajednice s većinskim narodima, sponzorirala humanitarne koncerte za sirotišta, bolnice, žrtve prirodnih katastrofa, radila na pomoći romskim izbjeglicama s Kosova, podizala svijest o romskom pitanju te zagovarala bolji društveni položaj Romkinja, zbog čega je osobito ponosna na Romkinje koje su u Makedoniji angažirane oko društvenih pitanja. No u svom radu nije bila fokusirana isključivo na Rome/kinje, što je u skladu s njezinim zagovaranjem međukulturnog dijaloga i pacifizma.

Politički, Redžepova je bila vezana uz vladajuću konzervativnu stranku VMRO-DPMNE Nikole Gruevskog, protiv koje se od prošle godine prosvjeduje, a koja upravo danas na izvanrednim parlemantarnim izborima pokušava zadržati svoje mjesto na vlasti. [Ž.V.]

Libanon je nakon dvogodišnje blokade izabrao predsjednika što znači da se zakoni napokon mogu donositi, a aktivisti/kinje su optimistični da se ovaj put nešto uistinu može učiniti. Naime, nakon što je u srijedu iščitao zakon, premijer Saad Hariri je na Twitteru objavio kako je parlamentarni odbor pristao pokrenuti proceduru potrebnu kako bi se zakon promjenio.

Ova je vijest stigla samo dan nakon prošlotjednog prosvjeda ispred zgrade vlade u Bejrutu na kojem su se aktivistkinje pojavile odjevene u bijele haljine i zavoje umrljane umjetnom krvi kako bi istaknule važnost izmjene arhaičnog zakona. O zakonu će se stoga u parlamentu raspravljati u srijedu.

Parlamentarci koji podržavaju članak u pitanju smatraju da je brak jedini način da se u danoj situaciji spasi čast žene te predlažu da se i u slučaju promjene zakona stupanje u brak s napadačem ostavi kao opcija obitelji žrtve.

Ghida Anani, predstavnica lokalnog NGO-a Abaad, kazala je kako se demonstrantice protive ovom obliku kršenja ženskih prava neovisno o dobi, duštvenoj pozadini žrtve ili okolnostima silovanja te odbacila prijedlog da se obitelji žrtve da pravo da odluči o stupanju u brak s počiniteljem, ističući da bi to bila dvostruka viktimizacija.

Saja Michael, također iz Abaad-a, pojašnjava da se u Libanonu kao i u nekim drugim zemljama Bliskog Istoka silovanje smatra činom koji narušava čast žene i njezine obitelji zbog čega žrtve stigmu mogu nositi cijeloga života. Potiče ih se stoga da se udaju za svoje napadače kako bi očuvale čast i mogle voditi 'normalan' život. U Abaad-u smatraju da je promjena zakon tek prvi korak, a da je ono što ih čega rad na promjeni društvene svijesti kako bi se jasno razlikovalo počinitelja i žrtvu, prepoznavalo silovanje kao zločin i kako bi zakon uvijek bio na strani osobe koja je preživjela nasilje.

Slični zakoni postoje u mnogim modernim muslimanskim državama, a porijeklo vuku iz šerijatskog prava, no posljednjih su godina, kao i u slučaju Libanona, suočeni s inicijativama koje traže njihovu promjenu. [Ž.V.]

Osvrnula se i na uvođenje doprinosa na autorske honorare, napominjući da su zadržane porezne olakšice do 30% na sve autorske honorare i još 25% na umjetničke honorare tako da se na kraju u postocima ne radi o velikom povećanju, odnosno povećanju od 7%. Naglasila je kako se nada da će taj teret preuzeti poslodavci u kulturi.

Što se neprofitnih medija tiče, ministrica Obuljen Koržinek navodi da postavljeni institucionalni okvir nije bio dobar i utemeljen na zakonu, a kako nije bilo dovoljno vremena da se donese novi okvir koji bi omogućio nastavak potpora u okviru Ministarstva kulture, oni predlažu da se u prijelaznom razdoblju potpora za neprofitne medije osigura kroz Zakladu za razvoj civilnog društva.

U narednom bi se pak periodu radilo na donošenju medijske strategije te postavilo jasan, institucionalni i zakonodavni okvir podupiranja medija u RH. Najavila je također mogućnost donošenja potpuno novog zakona o elektroničkim medijima.

Prijedlogom proračuna s druge strane nije zadovoljan bivši ministar kulture, Zlatko Hasanbegović, koji je sa svojom kolegicom Brunom Esih podnio amandman u kojem traže smanjenje sredstava iz programskog područja razvoja udruga civilnog društva u iznosu od gotovo 13 milijuna kuna.

Ukinuli bi gotovo 12 milijuna predviđenih za aktivnosti Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva (Zaklade kroz koju bi se, prema prijedlogu ministrice Obuljen Koržinek, u prijelaznom razdoblju trebala osigurati potpora za neprofitne medije) te više od 900 tisuća kuna za aktivnosti sufinanciranja EU projekata organizacijama civilnog društva i aktivnosti Nacionalnog programa za zaštitu potrošača te ih preusmjerili na aktivnosti iz programskog područja socijalna i humanitarna djelatnost.

Povećali bi sredstva Udrugama branitelja, organizacijama koje se bave humanitarnom djelatnošću u inozemstvu, Hrvatskom zavodu za javno zdrvstvo, Hrvatskom Crvenom križu...

Esih i Hasanbegović zaključuju da je iz svih argumenata koje su naveli u svom amandmanu "razvidno da je svrhovitije, racionalnije i transparentnije sredstva od prihoda od igara na sreću preraspodijeliti na aktivnosti resornih ministarstava, izravno usmjerenih na potporu i promicanje razvoja civilnog društva iz područja socijalne, zdravstvene i humanitarne zaštite, poglavito zaštite djece, mladih i drugih ranjivih društvenih skupina“.

Sabor je u nedjelju malo iza ponoći, nakon više od 14 sati, zaključio cjelodnevnu raspravu o prijedlogu državnoga proračuna za iduću godinu, a kritizirala ga je uglavnom oporba navodeći da je predloženi proračun nerealan, prenapuhan, neracionalan, da troši novac kojeg nema, te da nije razvojan i nema vizije.

O amandmanima na proračun, koji su se mogli podnositi do završetka rasprave, te o samom proračunu glasovat će se ovaj tjedan. Naime, Poslovnik propisuje da se o proračunu ne može glasovati prije nego proteknu tri dana od dana rasprave. [Ž.V.]

Nagrade su osvojila čak tri filma koji su ovogodišnji Skandinavski kandidati za Oskara: ‘A Man Called Ove’ (Švedska), ‘The Land of Mine’ (Danska) i ‘The Happiest Day in the Life of Olli Maki’ (Finska) koji smo prošloga tjedna imalie priliku gledati na 14. Human Rights Film Festivalu.

Talijanski film  ‘Fire at the Sea’ odnio je nagradu za dokumentarni film, dok najboljim animiranim filmom proglašen švicarski ‘My Life as a Zucchini’.

Nagradu za najbolji kratki film osvojio je 13 minutni ratni portret užasa koji se poslijednje tri godine događa u Siriji i Aleppu  ‘9 Days from My Window in Aleppo’, nizozemsko-sirijske koprodukcije.

{vimeo}142557256{/vimeo}

Hrvatsku je u Wroclawu u kategoriiji Nagrada publike predstavljao Matanićev ‘Zvizdan’, ali je nagrada dodijeljena poljskoj drami ‘Body’.

Francuski scenarist Jean Claude Carrier dobitnik je Nagrade za životno djelo, a počasna nagrada za životno djelo dodijeljena je nedavno preminulom poljskom redatelju i velikanu europskog i svjetskog filma, Adrzeju Wajdi.

Ove je godine na dodjeli poseban naglasak stavljen na politička pitanja, pa je tako zamjenik predsjedavajuće Agnieszke Holland u Europskoj filmskoj akademiji, Mike Downey, poručio kako je Brexit velika katastrofa koja nam se dogodila, ispričavši se u ime svojih sugrađana/ki.

Za politički komentar nije zakinuta ni Hrvatska, pa je tako nizozemska producentica Leontine Petit preuzimajući nagradu za najbolju producenticu spomenula film ‘Full Contact’ koji je nastao u suradnji nizozemsko-hrvatske produkcije.

“Godine 2013. koproducirala sam film ‘Full Contact’ koji potpisuje nizozemski redatelj David Verbeek, glume francuski glumci, a film je nastao u suradnji nizozemsko-hrvatske produkcije i filmske ekipe. Danas, tri godina kasnije, hrvatski koproducent (Nukleus film) je optužen za antihrvatsku propagandu i uvučen je u vrlo bizarnu političku i pravnu situaciju s desničarskim političkim moćnicima u Hrvatskoj, otežan mu je rad i uskraćena su mu financijska sredstva za projekte” izjavila je nizozemska producentica preuzimajući nagradu. indiewire/novilist...

U videu koji je SBS World News objavio na Facebooku može se vidjeti kako redateljice prekidaju najavu dodjele, dijele letke s informacijama o prosvjedu, a zatim se kotrljaju po crvenom tepihu uzvikujući „Kobasice se valjaju“.

Sudionice protesta uzvikivale su „Gender roles not sausage rolls!“ („Ravnopravnost rodova, a ne parada hotdogova!“) dok su ih zaštitari odvodili s crvenog tepiha. U videu koji je Guardianova novinarka Steph Harmon objavila na Twitteru zabilježeno je kako zaštitar prilično agresivno odguruje jednu od sudionica. Predsjednica WIFT-a, Sophie Mathisen, izjavila je kako grupa nije bila iznenađena takvom reakcijom.

„Nijedna od sudionica nije bila ozbiljnije povrijeđena, samo su nas gurali naokolo“ napisala je Mathiesen u mailu koji je poslala Huffington Postu. „Znate, mislim da je ta količina adrenalina podrazumijevala da nećemo obraćati previše pažnje na takve reakcije.“

Protesters dressed as sausages chanting to "end the sausage party" of the Aust. film industry forcefully ejected from #aactas red carpet pic.twitter.com/8aeM0p1UdV

— steph harmon (@stephharmon) December 7, 2016

WIFT se zalažu za uvođenje kvota žena koje su zaposlene na filmu i televiziji u australskoj industriji zabave, a svoje zahtjeve podupiru istraživanjem koje je pokazalo da veći broj žena zaposlenih iza kamere osigurava i veću rodnu raznolikost na ekranu.

„Žene stvaraju više sadržaja nego ikada, a ovogodišnje nominacije, ne samo u igranim filmovima, već i u televizijskim kategorijama, uopće nisu odraz te činjenice, što je duboko sramotna i razočaravajuća situacija za instituciju koja pokušava proslaviti široki spektar ekranizacije“ kazala je Mathisen u priopćenju.

Za sve kojie razmatraju pokretanje vlastitih 'kobasičarskih' protesta, Mathisen je kazala kako je WIFT odlučio omogućiti iznajmljivanje kostima.

„Mislimo da je riječ o bitnom stavu i nadamo se da će se ovaj oblik protesta početi primjenjivati i u drugim problematičnim situacijama.“ rekla je. „Neravnoteža postoji u različitim industrijama, a ne samo u filmskoj, zbog čega je važno da počnemo reagirati na institucionalne predrasude i podignemo svijest o njima kako bi se industrije promijenile.“ [E.H.] 

Posebno ih je iznenadilo što su iz Grada Siska vrlo brzo dobili/e pozitivnu reakciju zbog čeha su se ubrzo sami/e bacili/e na zadatak istraživanja poznatih Siščanki.

“Imamo ideje da uključimo cijeli grad, da svi sudjeluju u toj inicijativi kako bismo skupa odabrali zaslužne žene čija će imena nositi sisačke ulice. Htjeli bismo da što više Siščana predlaže i glasa o prijedlozima putem interneta i štandova, da dođe do interakcije između nas Gimnazijalaca i ostalih građana Siska” kazala je Sunčana Milić, članica Vijeća učenika Gimnazije Sisak koje se uključilo u inicijativu.

Već površnim guglanjem došli/e su do poznatih hrvatskih imena, poput Dore Pejačević, Vesne Parun, Cvijete Zuzorić, a sami/e su predložili/e književnicu Adelu Miličinović, prvu profesoricu klavira iz Siska, Olgu Kovačević i svoju bivšu profesoricu, književnicu Teu Benčić Rimay.

“Uz tako zanimljive životopise pojedinih žena koje smo otkrili već površnim istraživanjem zaključili smo da bi prava šteta bila ne iskoristiti edukativnu dimenziju ove priče i ostaviti je nedorađenu sa samo nekoliko imena značajnih žena koje su učenici u par dana ‘izgooglali’ na internetu" ističe profesorica Mirjana Milas, koja okuplja i koordinira mlade uključene u inicijativu.

Nakon prve inicijative, učenici i učenice ubrzo su reagirali na ružna dvorišta koja nagrđuju popularni park ‘Majmunjak’ te su Gradu predložili/e sadnju trešanja kako bi se sakrio pogled na neuređene površine. U roku tjedan dana Gimnazijalci/ke su sami/e zasadili/e trešnje.

“Nas stariji općenito smatraju nezainteresiranim za takve stvari, koji žive u svom svijetu, a to nije istina. Samo je potrebno da nas se podupre u tome i da dobijemo priliku“ rekla je Antonia Denić, učenica uključena u inicijativu.

“Ja osobno, a i moji vršnjaci, nikada nismo dobili priliku da utječemo na neke promjene u Sisku. Ovo mi je jako dobar poticaj, kada smo vidjeli da možemo sami nešto inicirati i da se to i realizira. S trešnjama nije nešto preveliko, mada je konkretno i lijepo da se uredilo. No, ovo s ulicama je ipak veća stvar da će zbog nas neke ulice dobiti ime” kazao je Jurica Bistrički.

Učenica 4. razreda, Hana Bočina istaknula je kako u Sisku prevladava mišljenje kako se u gradu ništa ne događa, ali se nada da će učeničke inicijative pokazati da i mladi imaju svoj glas te potaknuti ostale sugrađane i sugrađanke da se uključe u poboljšanje budućnosti grada. lokalnivecernji...

Odvjetnik i punomoćnik podnositelja ustavne tužbe Hrvatskog pokreta za život i obitelj Mario Vojvodić kazao je da je na interdisciplinarnoj skripti koja sadrži 119 stranica radila ekipa pravnika više od dva mjeseca, no nije želio otkriti njihova imena, poručivši da će biti otkrivena na vrijeme. Na njoj su radili s katedre KBF-a, Medicinskog fakulteta i međunarodni stručnjaci za pravo i obitelj.

"Još će stići jedna međunarodna analiza tako da ćemo nakon svega toga pomoći Ustavnom sudu da da odgovor na dva pitanja – kada nastaje život i da li je Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece u skladu s Ustavom i člankom 21. koji govori da svako biće ima pravo na život", rekao je Vojvodić.

Sudu bi od pomoći sigurno trebala biti i kampanja 'Želim živjeti!' koju provode od 9. prosinca jumbo plakatima, postavljenima za sad u Zagrebu i Ogulinu, te popratnim videom koji šire dezinformacije, manipuliraju javnošću te obiluju rodnim stereotipima.

Vojvodić je dodao je da postoji više od sedam članaka koje smatraju protuustavnim, a što su u ovom podnesku elaborirali.

Na novinarsku tvrdnju da se radi o prisiljavanju žena, kazao je da nisu protiv nikoga, već za život. "Mi ovdje dokazujemo da život počinje začećem. Krećemo s konkretnim podacima – kada počinje trenutak začeća i kada se računa deseti tjedan. Sve su to podaci koji će sucima biti od pomoći kada budu donosili pravorijek. Nikoga ne ograničavamo niti želimo poniziti", kazao je.

Vezano za razliku između ove dopune i tužbe iz 1991. ustvrdio je da je ovo napravljeno puno profesionalnije i detaljnije, ali da se mora voditi računa o tome da se Ustav otad mijenjao i doneseno je niz zakona koji definiraju život, a i da je medicinska znanost u 25 godina napredovala.

Predsjednik Zaklade Vigilare Vice Batarelo ustvrdio je da danas završava prva borba u fazi za nerođeni život. "Prva faza je da naš prijedlog ide pred Ustavni sud i da se na taj način ovaj zakon o abortusu koji sad imamo uskladi s vrednotama hrvatskog Ustava. Druga faza koja će se nastaviti nakon Ustavnog suda je stručno legislativno lobiranje pred parlamentarcima, prema politici vezano za taj zakon."

Inicijativa je okupljenim novinarima dijelila bedževe s djetetovim stopalima koja simboliziraju veličinu stopala fetusa starog deset tjedana.

Europska građanska inicijativa za zaštitu braka i obitelji (još uvijek nam nije jasno od čega se brak točno štiti i na koji način jednaka prava za sve građane i građanke ugrožavaju postojeće brakove i obitelji), pokrenula je inicijativu jer smatraju da ‘su u ovom trenutku članovi LGBT lobija puno glasniji, jači... I imaju puno veće financijske resurse’.

Zbog tog su razloga pokrenuli online kampanju kako bi na europskoj razini definirali brak kao ‘trajnu i vjernu zajednicu muškarca i žene sa svrhom zasnivanja obitelji. Obitelj su pak otac, majka i njihova djeca, a obiteljski odnos je zakonski odnos između dvoje supružnika, ili između roditelja i djeteta.’

Iza inicijative stoji 'građanski odbor koji se sastoji od sedam članova iz sedam zemalja-članica Europske unije', redom prekaljenih boraca protiv bračne jednakosti, surogat-majčinstva i prava na pobačaj.

To su, osim Željke Markić, Ludovine de La Rochère, šefica agresivne i moćne francuske obiteljaške organizacije Manif pour tous i Edit Frivaldszky iz Mađarske, liderica inicijative One of Us te Centra za ljudsko dostojanstvo, ‘neprofitne organizacije za zaštitu obitelji i života’. Aktivno je promovirala peticiju organizacije CitizenGo protiv spolnog odgoja kako bi se ‘zaustavilo širenje rodne ideologije’,

Tu je i Jose Manuel Silva Veiga de Macedo, član odbora i izvršni direktor zaklade AJB – A Junção do Bem. Ta je zaklada članica Federacije katoličkih obiteljskih udruga (FAFCE) u Europi među kojima se nalazi i Hrvatski bračni i obiteljski savez CRO-BIOS koji operira s kaptolske adrese (Kaptol 21) čiji je predsjednik Krešimir Miletić, inače i predsjednik Udruge za promicanje obiteljskih vrijednosti – blaženi Alojzije Stepinac te nekadašnji dopredsjednik udruge Građani odlučuju.

Popis dopunjuje i Maria Hildingsson iz Švedske, koja je pak glavna tajnica FAFCE-a, Roger Kiškaiz Slovačke, viši savjetnik i zamjenik direktora organizacije ADF International, odnosno Saveza za obranu slobode življenja vjere kojem je u fokusu i svetost života te brak i obitelj, a više o svima njima Crol je pisao ovdje.

Svaka je zemlja imala određeni prag, a za Hrvatsku je on iznosio 8250 potpisa, od čega je trenutno prikupljeno 5820.

Prag nije prijeđen ni u jednoj drugoj zemlji, izuzev Poljske i Finske. Zanimljivo je da je u nekim državama nezainteresiranost za ‘obranu obitelji i braka’ zastupljena do te mjere da je broj prikupljenih potpisa gotovo komičan. Švedska trenutno ima prikupljena 362 potpisa (od potrebnih 15.000), Irska ima prikupljenih 512 (od potrebnih 8250), a Nizozemska 886 (od potrebnih 19.500).

Kako stoji na hrvatskoj stranici inicijative, Edit Frivaldszky je 26. studenog potpredsjedniku Europske komisije Fransu Timmermansu poslala dopis u kojem ga s radošću obavještava kako je "inicijativa 'Mama, tata i djeca' već prešla minimalni broj potpisa u sedam država-članica", čime su 'ispunili jedan od dva kriterija' te da se 'ubrzano bliže cilju od milijun potpisa'.

Stoga, u skladu s Člankom 5 (5) Odredbe 211/2011 najavljuje kako će se prikupljanje potpisa nastaviti do 3. travnja 2017., kao i da su odgovarajuće vlasti u svim državama-članica o tome obaviještene. Na koncu Frivaldszky moli Timmermansa da sa stranice Europske komisije uklone "netočnu informaciju da prikupljanje potpisa završava 11. prosinca".

Unatoč dopisu koji je Edit Frivaldszky poslala Europskoj komisiji, po informacijama koje se navode na službenoj stranici Europske komisije, prikupljanje potpisa je završeno. crol...

Kratko nakon početka sjednice sveučilišnoga Senata, profesor Neven Budak obratio se predstavnicima Filozofskoga fakulteta koji su u prosvjednoj šetnji stigli pred sveučilišni Rektorat.

“Rektor nam je dopustio da budemo na sjednici Senata bez prava glasa. Ne priznaje nas kao legitimne predstavnike Filozofskoga fakulteta, a točka o Filozofskome fakultetu uvrštena je na sam kraj sjednice”, izjavio je Budak.

Posvjedočio je kako je osobno zamolio da točka o Filozofskome fakultetu bude prva na sjednici Senata kako se okupljeni ne bi morali čekati ispred Rektorata, te da je zamolio trenutačnoga o.d. dekana Željka Holjevca da se osobno za to zauzme, ali je Holjevac rekao kako ne vidi razlog za to.

Studenti i profesori Filozofskog fakulteta od Senata su zatražili priznanje odluka o opozivu dosadašnjih predstavnika FFZG-a u Senatu, a onda i odluka o izboru novih predstavnika Filozofskog fakulteta u Senatu Sveučilišta i Vijeću društveno-humanističkih znanosti. Drugi zahtjev odnosi se na nazočnost njihovih predstavnika na sjednici Senata, na kojoj će moći zastupati interese njihova fakulteta. Rektor ih na sjednicu nije pozvao, iako ih je Vijeće FFZG-a imenovalo i Sveučilište obavijestilo o imenovanju. Isto tako, zahtijevaju priznanje Odluke o usvajanju Deklaracije o upravljanju Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, zatim usvajanje odluke o razrješenju dekana Željka Holjevca. Peti zahtjev odnosi se na usvajanje odluka Vijeća FFZG-a kojom se predlaže imenovanje redovitog profesora Nevena Budaka za novog vršitelja dužnosti dekana do izbora novog dekana.

Senat je na sjednici, zaobišavši Sveučilišni odbor za statutarna pitanja, proglasio nevažećima: razrješenje o. d. dekana Holjevca, imenovanje profesora Nevena Budaka o. d. dekanom, razrješenje starih i imenovanje novih članova Senata te pokretanje postupka izbora novog dekana, a njihove zaključke u cijelosti možete pročitati ovdje. 

Plenum Filozofskog fakulteta tijekom dana je najavio raspravu o blokadi dekanata na večerašnjem 215. Plenumu, u slučaju negativnih vijesti sa sjednice Senata.

„Čekamo vijesti sa sjednice Senata! Ovisno o sjednici, večeras ćemo odlučiti o daljnjem djelovanju. Ako ishod sjednice Senata bude poražavajući za Filozofski, ako profesor Holjevac ostane o.d. dekana, raspravljat će se o blokadi dekanata!

Boras ne priznaje volju Filozofskog fakulteta i negira odluke Vijeća. Danas se radi o nametanju uprave, sutra o štetnim ugovorima, preksutra o školarinama. Sve to uz pokušaje ušutkivanja i primjenu gole sile - jučer na Filozofskom zaštitari, danas na Sveučilištu interventna policija. SVI NA PLENUM DANAS U 20H U D7!"

Kako vijesti sa sjednice Senata nisu pozitivne, Plenum FFZG večeras će u 20 sati odlučiti o daljnjem djelovanju. Izjavu studenata i studentica koja je objavljena na facebook stranici Plenuma prenosimo u cjelosti:

"Danas je na sjednici Senata uz 8 suzdržanih glasova prihvaćeno pravno mišljenje jednog privatnog odvjetničkog ureda, kojega rektor valjda plaća od studentskih školarina: Vijeće Filozofskog fakulteta nije legalno pa shodno tome nisu legalne ni odluke koje je Vijeće donijelo. Radi se o sljedećim odlukama koje je Vijeće donijelo, a koje je Senat danas, zaobišavši sveučilišni Odbor za statutarna pitanja, proglasio nevažećima: razrješenje o. d. dekana Holjevca, imenovanje profesora Nevena Budaka o. d. dekana, razrješenje starih i imenovanje novih članova Senata te pokretanje postupka izbora novog dekana.

Predstavnici Filozofskog pušteni su na sjednicu Senata, ali nisu imali pravo glasa, ni pravo na sudjelovanje u raspravi. Ispred zgrade Sveučilišta postavljen je kordon interventne policije koja je štitila rektorat od mirnog prosvjeda studenata i profesora Filozofskog fakulteta za vrijeme sjednice Senata.

Rektore Boras, uskoro ćete javnosti i svojim kolegama morati pogledati u oči i preuzeti odgovornost za svu štetu koju ste nanijeli Filozofskom, Sveučilištu i visokom obrazovanju u cjelini. Najveći diktatori u povijesti pozavidjeli bi Vama i vašim bliskim suradnicima na uzurpiranju položaja i manipulacijom čitavom jednom velikom institucijom kao što je Sveučilište u Zagrebu. U povijesti ćete ostati zapisani kao najgori rektor koji nad studentima provodi nasilje u vidu gole sile interventne policije, kao i rektor koji ne samo da je dopustio, nego nijednom riječju nije osudio dovođenje privatne zaštitarske tvrtke na Filozofski fakultet koja je zatvorila čitavo krilo zgrade Fakulteta, uključujući knjižnicu i referadu, usred ispitnih rokova i upisa.

Sredstva kojima se služite za ostvarivanje vlastitih materijalnih povlastica i blagodati, kako osobnih, tako i Vaših suradnika, za svaku su osudu i u najnovijoj hrvatskoj povijesti neviđena. Da imate imalo savjesti, odstupili biste s dužnosti i prestali se kompromitirati i kaljati si obraz. Ovako, ostaje vam gackanje u blatu pravnog kaosa koji ste sami proizveli, a svakim Vašim novim postupkom i korakom postajete apsolutno najomraženija figura Sveučilišta u Zagrebu. Pitanje je dana kada će sve Vaše malverzacije izaći na svjetlo dana iz mračnih hodnika i soba u rektoratu gdje se okupljate u kasnim noćnim satima sa svojim suradnicima.

Utješna je činjenica da na Filozofskom nećete dobiti produženje za još jedan mandat i da Vas uskoro očekuje mirovina. Pobijedit će logika čiste biologije i svijet će ostati na nama, studentima, koji za razliku od Vas, osuđujemo nasilje i nasilno djelovanje te se vodimo visokim moralnim i etičkim principima i načelima brige za opće dobro, pri čemu smo svoje greške spremni priznati u svakom trenutku.

Rektore, mi, studenti, osjećamo duboki sram što studiramo na Sveučilištu kojem ste Vi na čelu.

Zar sumnjate u svoju djecu?
Mislite da ne pamte?"

PLENUM JE ZAKAZAN ZA 20 SATI.

Jer, osim što je sam čin prilično predvidljiv, način na koji ga scenaristi/ce ubacuju u priču u većini slučajeva služi isključivo kako bi opisao nezahvalnu ulogu partnera žena koje se nalaze u takvim scenama. Scene silovanja su tako postale prekretnice u narativima muških likova, a vrlo rijetko zaista prikazuju taj čin iz pozicije žene. Jer kada je žena silovana, najčešće je riječ o supruzi, djevojci, sestri ili majci protagonista koji je duboko istraumatiziran tim događajem.

“To je postala prečica za kreiranje pozadinske priče ili podizanje dramatičnosti.” kazala je za Jezebel jedna iskusna filmska spisateljica koja je željela ostati anonimna. “Svi znaju da je silovanje grozna i užasna povreda, zbog čega je vrlo jednostavno ostaviti publiku u šoku.”

Najpoznatiji takav primjer je scena iz Game of Thronesa, u kojoj je silovanje Sanse prikazano iz perspektive Theona Greyjoya, čiji krupni kadar uplakanog lica prekriva većinu scene kako bi gledateljima/cama dao do znanja kakva unutarnja borba se u tom trenutku događa u Theonu.

Nakon što su jednu iskusnu filmsku spisateljicu upitali bi li bi radije tu scenu pogledala iz Sansine perspektive, kazala je: “Da, zapravo bih. Ako ćete već prikazivati scenu silovanja, onda je prikažite iz perspektive žene i nemojte ju koristiti kako motivaciju za razvoj muških likova.”

Televizijska kritičarka Maureen Ryan intervjuirala je za Variety nekoliko kreatora/ica popularnih serija i čini se kako nije samo gledateljima/cama dosadilo opetovano gledati iste scene silovanja. Filmski pisac i voditelj Foxove preinake Exorcista, Jeremy Slater, kazao je kako je prilikom pregledavanja pristiglih skripti svako malo nalazio na identične scene.

“Jedno od pravila koje mi je olakšalo prolaženje kroz skripte bilo je da istog trenutka kada uočim da se u tekstu pojavljuje scena silovanja koja je trebala šokirati publiku, a nije imala apsolutno nikakve naracijske svrhe, odbacim skriptu. I bio sam šokiran brojem skripti koje su odgovarale tom opisu.” kazao je Slater. “Rekao bih da je od tih dvjestotinjak skripti, njih barem 30 ili 40 započelo sa scenom silovanja ili je u nekom dijelu imalo prilično divlju scenu silovanja. To je postala kuga ove industrije.”

Zanimljivo je kako se ovaj razgovor počeo voditi paralelno sa šakontnim otkrićima seksualnih skandala o kojima se u filmskoj industriji godinama šutjelo. Nedavno smo pisale o sceni silovanja u ‘Posljednjem tangu u Parizu’ za koju je Bertolucci tek 41 godinu kasnije priznao da nije bila konsenzualna, a glumica Tippi Hedren tek je nedavno u javnosti progovorila o seksualnom uznemiravanju koje je od Hitchcocka doživjela na setu ‘Ptica’.

Upravo zbog ignorancije i nepovjerenja koje je žene dočekivalo i još uvijek ih dočekuje kada progovore o ovakvim iskustvima, vrijeme je da muškarci u filmskoj industriji prestanu silovanje koristiti kako bi podigli gledanost i vidljivost serija i filmova. Ako već planiraju prikazivati takve scene, najmanje što mogu učiniti je u njih konačno početi uključivati i žensku perspektivu.

'Orange is the New Black' jedna je od rijetkih serija koja je scenu silovanja razradila kvalitetno,
prikazavši cijelokupan psihološki proces žene koja je proživjela silovanje

Ipak, vrijedi spomenuti da postoje i filmski pisci koji silovanje ne smatraju jeftinim i dovitljivim načinom podizanja gledanosti. Jedan od njih je i autor serije Hannibal, Bryan Fuller, koji je prilikom rada na seriji inzistirao na tome da se u scenama ne prikazuje eksplicitan oblik seksualnog nasilja.

“Osobno vjerujem da to na priči ostavlja mrlju koja nam onemogućava da slavimo različite aspekte seksualnosti.” rekao je Fuller. “Amerika kao zemlja ima prilično sjeban stav prema seksu i seksualnosti, zbog čega postoji nešto duboko problematično u tome da likove kažnjavamo zbog njihovog spola i seksualnosti.”

Fuller je dodao da mu kao gay muškarcu svijest o seksualnim napadima koje ljudi svakodnevno doživljavaju ne dopušta mogućnost da takva iskustva istražuje na televiziji. Kako kaže, “Jako mi je teško da to procijenim kao zabavan sadržaj.”

U svijetu u kojemu će svaka peta žena tijekom svog života doživjeti neki oblik seksualnog nasilja, silovanje nikako ne smije biti normalizirano niti banalizirano kao jeftin oblik prikupljanja publike u filmskoj industriji.

Glasnogovornik policije je medijima kazao kako je Shehiri pritvorena te optužena i za “otvoreno govorenje o zabranjenom odnosu s muškarcem (s kojim nije u rodbinskom odnosu)”, a trenutno se spekulira da bi kazna mogla biti bičevanje.

Iako su mnogi nakon objave fotografije pozivali in a njezino ubojstvo, neki su ju podržali, nazivajući ju 'modernom Rosom Parks'. 

Saudijska Arabija ženama nameće strog kod odijevanja u javnosti, brani im upravljati automobilom te bilo kakve odnose s muškarcima s kojimanisu rodbinski povezane. U tom smislu, glasnogovornik policije navodno je rekao kako je policija postupila u okviru svojih dužnosti da motri „kršenje javnog morala“.

Tisuće Saudijki je u rujnu potpisalo peticiju kojom od vlade traže ukidanja sustava muškog skrbništva nad ženom, zbog kojeg žene niz aktivnosti, poput rada, obrazovanja ili putovanja, moraju tražiti dozvolu oca, brata, supruga, pa čak i sina.

Također, krajem studenoga, princ Alwaleed bin Talal pozvao je na raskid sa zastarjelim normama te ukidanje zabrane upravljanja automobilom za žene. [Ž.V.] TheGuardian...

Gotovo 45.000 ljudi potpisalo je online peticiju kojom se od UN-ovog glavnog tajnika, Ban Ki-moona, traži da preispita ovu odluku. 

“Iako su originalni kreatori možda imali namjeru da Wonder Woman predstavlja nezavisnu ratnicu koja će poslati feminističku poruku, stvarnost je takva da trenutni prikaz ovog lika predstavlja bjelkinju nerealnih proporcija i velikih grudi, oskudno odjevenu u usku, svjetlucavu odjeću.” pisalo je u peticiji.

Nakon što je predsjednica DC Entertainmenta Diane Nelson najavila da će Wonder Woman kampanja u idućih godinu dana promovirati brojne inicijative, desetci UN-ovih zaposlenika i zaposlenica protestirali su u glavnom sjedištu UN-a.

UN nije iznio više detalja vezanih uz okončavanje kampanje Wonder Woman, ali je UN-ov zastupnik Jeffrey Brez kazao kako kampanje koje koriste fiktivne likove često ne traju dulje od nekoliko mjeseci.

Kao primjer je naveo imenovanje Angry Birdsa, skupine animiranih likova nastalih u online video igri, kao UN-ove izaslanike u borbi protiv klimatskih promjena. Njihova ‘dužnost’ je u ožujku ove godine trajala samo jedan dan.

Iz DC Entertainmenta kazali su kako su zadovoljni s pažnjom koju je Wonder Woman skrenula na globalni cilj UN-a za postizanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena i djevojaka do 2030. godine, kao i za “pokretanje globalnih razgovora oko osnaživanja žena i djevojaka”.

“Wonder Woman zauzima se za mir, pravdu i jednakost, a u proteklih 75 godina bila je motivirajuća sila za mnoge, kao što će to nastaviti biti i dugo nakon što prestane obnašati dužnost počasne ambasadorice.” izjavila je Courtney Simmons, zastupnica DC Entertainmenta. [E.H.] theguardian...

U sljedećim danima, od Zapadnih političara, 'stručnjaka' i novinara čut ćemo mnogo o civilima 'zatočenima' u Allepu i zašto nisu mogli otići za vrijeme bombardiranja snaga sirijske vlade i Rusije, saznat ćemo i mnogo o 'pobunjenicima' koje smo mi na Zapadu - SAD, Britanija i naši prijatelji u Zaljevu – podržavali, komentira Fisk i dodaje. Oni ipak uključuju al-Qaedu (ili Jabhat al-Nusru, ili Jabhat Fateh al-Sham),'ekipu' koja je počinila zločine protiv čovječnosti u New Yorku, Washingtonu i Pennsylavniji 11. rujna 2001. godine. Sjećate li se rata protiv terorizma i 'čistog zla' koje simbolizira al-Qaeda?

Priča je sada drugačija, pobunjenici, uključujući al-Qaedu sada hrabro brane istočni Aleppo, a mi čitamo o dobrim dečkima koji se bore protiv zlih i pratimo narativ opasan poput 'oružja masovnog uništenja', upozorava on u svojoj analizi.

„Tamo u doba Saddama Husseina, kada je nekolicina nas tvrdila da će ilegalna invazija Iraka dovesti do katastrofe i neviđene patnje, i da nas Tony Blair i George Bush vode na put bez povratka, bili smo obvezni uvijek naglašavati koliko nam je odbojan Saddam i njegov režim. Morali smo konstantno podsjećati čitatelje da je Saddam jedan od tri stupa Osovine zla. Uobičajena mantra sada se vraća i moramo ju ponavljati kako bi izbjegli uobičajene hejt mejlove i zlostavljanje kojima će biti izloženi svi koji se odmaknu od odobrene i duboko problematične verzije sirijske tragedije.

Da, Bashar al-Assad je brutalno uništio ogromne dijelove svojih gradova u borbi protiv onih koji žele zabaciti njegov režim. Da, režimu možemo prikačiti niz grijeha: mučenja, ubojstva, tajne zatvore, ubojstva civila, i – ako uključimo sirijske paravojne snage pod nominalnom kontrolim režima – zastrašujući oblik etničkog čišćenja. Da, trebamo strahovati za živote hrabrih liječnika u istočnom Aleppu i za ljude o kojima su skrbili. [...] I sjetimo se kako je UN mrko izvijestio da su primili informaciju o 82 civila 'masakriranih' u njihovim domovima u posljednja 24 sata.“, navodi Fisk prije nego će reći da je vrijeme da kažemo i drugu istinu – da su mnogi od 'pobunjenika' koje Zapad podržava među najokrutnijim i nemilosrdnijim borcima na Bliskom Istoku. „I dok smo negodovali zbog zastrašujućeg Isis-a tijekom opsade Mosula (događaja sličnog Aleppu, iako se tako ne bi mislilo čitajući naše narative), namjerno smo ignorirali ponašanje pobunjenika u Aleppu“.

Robert Fisk je prije samo nekoliko tjedana intervjuirao jednu od prvih muslimanskih obitelji koja je pobjegla iz istočnog Aleppa tijekom prekida vatre. U tom trenutku, otac je upravo saznao da će mu pobunjenici smaknuti brata zato što je sa ženom i sinom prešao granicu, a osudio je pobunjenike i zato što zatvaraju škole i pozicioniraju oružje blizu bolnica. Radilo se o čovjeku koji nije bio nikakav pro-vladin element, u prvim danima opsade imao je čak i pozitivne stavove o Isis-u. U isto doba sirijski vojnici izrazili su vjerovanje da će Amerikanci pustiti snage Isis-a da odu iz Mosula kako bi ponovno napali sirijski režim, a američki general je izrazio zabrinutost zbog mogućnosti da iračko-šijitske snage spriječe dolazak Isis-a preko iračke granice u Siriju.

Isis je uspješno prešao pustinju iz Mosula u Iraku, i iz Raqqa-e i Deir ez-Zoura u istočnoj Siriji kako bi iznova zauzeli predivnu Palmyru, što nas ponovno vodi višestrukim istinama.

„Gotovo svaki naslov danas govori o 'padu' Aleppa u ruke Sirijske vojske – dok bi u drugim okolnostima, zasigurno govorili da je vojska 'oslobodila' grad uzevši ga iz ruku 'pobunjenika' – a u slučaju Palmyre govori se da je Isis 'oslobodio' grad, kada bi (s obzirom da se radi o opasnim ubojicama) zasigurno trebali kazati kako je drevni grad još jednom 'pao' pod njihovu grotesknu vladavinu.“

Fisk naglašava da su riječi, priče koje pričamo, izrazito važne, jer u ovom slučaju, radi se o muškarcima koji su za vrijeme prve okupacije grada prošle godine glavu odsjekli 82-godišnjem učenjaku koji je pokušao zaštititi rimska blaga. Tada smo ih smatrali opasnim militantima koji su uništili drveni grad i važnu svjetsku baštinu, da uopće ne spominjemo ubojstva.

Rusi su svoje zračne snage poslali na Isis-ove snage ispred Palmyre, piše on za The Independent i pita se zašto se Američke snage nisu priključile. Iz nekog razloga njihovi sateliti i dronovi nisu primjetili Isis-ove konvoje koji su podizali zamjetnu prašinu, kao što ih nisu primjetili niti 2015. kada je Palmyra prvi put pala. Pad Palmyre za sirijske je snage kao i ruske definitivno korak u natrag, no Fisk pretpostavlja da sirijska vojska nije imala dovoljno ljudstva kako bi obranila taj grad jer su gotovo sve snage bile potrebne u istočnom Aleppu. Pobjeda u Aleppu za Bashara al-Assada bila je važna jer sada Isis, al-Nusra, al-Qaeda i njihovi saveznici više nemaju  bazu, a Palmyru će se morati ponovno osloboditi, i to brzo.

Fisk također primjećuje da nakon mjeseci osude bezakonja sirijskog režima bez progovaranja o brutalnosti njihovih protivnika u Aleppu, organizacije za ljudska prava, u osvit poraza pobunjenika, tek posljednjih nekoliko dana počinju u svoju kritiku uključivati i tzv. branitelje istočnog Aleppa. Kao primjer uzima UN-ovog Visokog predstavnika za ljudska prava, koji je prošlog tjedna izražavao zabrinutost za civile u istočnom Aleppu, za liječnike, za mogućnost vladine odmazde i za tisuće koji su možda nestali, da bi sada iznenada istaknuo još neke probleme.

„Tijekom posljednja dva tjedna, Fatah al-Sham Front [drugim riječima, al-Qaeda] i Abu Amara Battalion su navodno oteli i ubili nepoznat broj civila koji su ih tražili da im dozvole da napuste svoja susjedstva, da poštede živote civila [...] Primili smo i izvješća da su između 30. studenog i 1. prosinca naoružane grupe opozicijskih snaga pucale na civile koji su pokušali otići.“, navodi UN.

Ideja nam nije fingirati istinsko razumijevanje sirijskog sukoba koji traje od 2011. godine, no ono što želimo jest uzdrmati jednostrani pogled na tamošnji sukob, uzdrmati uvriježeni stav da su SAD i njihovi saveznici uvijek u pravu, kao i onaj da su informacije koje nam serviraju uvijek točne, a smatramo da tekst Roberta Fiska to i čini. Ovo je osobito značajno s obzirom na aktualnu raspravu o zabrani lažnih vijesti, propagandi ruskih medija o kojoj su se očitovali i naši europarlamentarci.

Svi smo milijun puta čuli da povijest pišu pobjednici, znamo koliko subjektivna može biti istina, želimo li stoga uistinu samo jednu stranu priče?

Izvor: Robert Fisk - There is more than one truth to tell in the awful story of Aleppo

Priredila: Željka Vučković