U posljednje vrijeme kruže različita istraživanja o rejtingu kandidata/kinja za zagrebačke lokalne izbore, no mnogi tvrde kako će se u svibnju iduće godine glavna bitka za Zagreb voditi baš između dvije žene: Švaljek i Mrak Taritaš. Pitanje na koji mnogi očekuju odgovor je i hoće li se Milan Bandić doista upustiti u još jednu utrku za mjesto gradonačelnika ili će bodove prikupljene jeftinim populizmom koristiti za neke nove političke avanture. Gradom kruže i spekulacije o već planiranom Bandićevom povlačenju iz utrke za gradonačelnika Zagreba, no proljeće je još daleko, a aktualni gradonačelnik nepredvidljiv.
Sandru Švaljek smo pitali o fiskalnim politikama, njezinoj kampanji, sektorima civilnog društva i kulture, Milanu Bandiću, pravu na pobačaj, društvenoj pravednosti i jednakosti, te ostalim temama.
Osam godina ste proveli na čelu Ekonomskog instituta, a uža područja su vam fiskalna i porezna politika te ekonomski učinci starenja. Koje, po Vama, fiskalne mjere trebamo uvesti kako bismo izbjegli ili umanjili negativne posljedice starenja na održivost javnih financija?
Negativne fiskalne posljedice demografskih promjena nemoguće je izbjeći, ali ih je moguće ublažiti. Prije svega, demografsko starenje utječe na povećanje izdataka za mirovinsko osiguranje i zdravstvo. Stoga je mirovinski sustav nužno učiniti što otpornijim na povećanje stope ovisnosti, odnosno na sve nepovoljniji odnos između broja umirovljenika i broja zaposlenih. Eskploziju izdataka za mirovinsko osiguranje i daljnje povećanje deficita mirovinskog sustava moguće je izbjeći destimuliranjem ranog umirovljenja te postupnim ujednačavanjem tretmana svih skupina umirovljenika unutar prvog stupa mirovinskog osiguranja.
Povećanje izdataka za zdravstveno osiguranje može se suzbiti pojačanom brigom o prevenciji bolesti i promociji zdravih životnih navika, kako bi ljudi u stariju dob ulazili što boljeg zdravlja. Gledajući sustav javnih prihoda i rashoda u cjelini, nužno će biti racionalizirati i kontrolirati sve one javne izdatke koji nisu vezani uz starenje. No, najbolji način za ublažavanje nepovoljnih fiskalnih efekata demografskih promjena je stvaranje uvjeta za zapošljavanje i pokretanje gospodarskog razvoja koji će osigurati više prihoda sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, i više razine mirovinske štednje.
Nije li prilično preuzetno što ste svoju kampanju nazvali Zagreb može sve? Je li doista moguće da u zemlji u kojoj se događaju mnoge strukturne nepravde, u kojoj je na snazi Zakon o radu koji umnogome krši prava radnika i radnica, u kojoj se s najviših državnih i zdravstvenih instanci dovode u pitanje ženina reproduktivna prava – kako je, dakle, u takvoj zemlji moguće jedan grad i njegove žitelje izdvojiti od ovih utjecaja i obećati im iluziju prosperiteta?
Slogan kampanje odražava moje uvjerenje da nema objektivnih razloga da kvalitetom života Zagreb zaostaje u odnosu na gradove kao što su Prag, Ljubljana, pa čak niti Copenhagen ili Beč. Mišljenja sam da gradska uprava može bitno poboljšati one aspekte života građana Zagreba na koje može utjecati. Ona ne može donositi zakone koji se tiču radnih odnosa , ali može primjerice osigurati bolji javni prijevoz kako bi oni koji rade manje vremena provodili na putu s posla i na posao, može omogućiti da njihova djeca budu sigurna i sita u dječjim vrtićima i da se odgajateljice mogu bolje posvetiti njihovom odgoju i razvoju, može osigurati osobama s invaliditetom izjednačavanje u pogledu mogućnost sa zdravim osobama, i i stvoriti prilike mladima za pronalaženje radnih mjesta i samozapošljavanje.
Hrvatsko društvo je posljednjih nekoliko desetljeća temeljito raslojeno. Kako je u takvoj državi i jednom njezinom gradu moguće stvoriti „jednake prilike za sve svoje građane“, kako ste naveli u svom progamu?
Prije svega, treba razumjeti razlike u nadležnostima grada i države. U onom dijelu u kojem to dopuštaju nadležnosti grada, načelo koje zastupam je da tretman svih građana bude jednak. To primjerice znači da pri zapošljavanju u gradskim sustavima – Gradskoj upravi, Zagrebačkom holdingu i gradskim ustanovama ne može biti privilegiranih, te da jedini kriteriji zapošljavanja mogu biti profesionalno znanje i iskustvo. Usluge koje ti sustavi pružaju također trebaju biti dostupne svima, pod istim uvjetima. Bilo kakva vrsta povezanosti s čelnim osobama ne smije biti način dolaska do brže, bolje ili jeftiniju usluge. Javni natječaji koje raspisuje Grad trebaju biti otvoreni i transparentni, te davati jednaku šansu svim kvalificiranim ponuđačima.
Zagreb je grad sa sve više bezdomnih osoba i beskućnika. Milan Bandić taj je problem „riješio“ tako što je dom za beskućnike prebacio u Kosnicu pored Velike Gorice, daleko od očiju turista i građana. Kako biste vi unaprijedili živote zagrebačkih beskućnika?
Beskućnici su razmjerno mala, ali izuzetno ranjiva skupina stanovnika o kojoj grad treba primjereno brinuti. No, još važnije, treba razmotriti uzroke zbog kojih osobe postaju beskućnici i politikama koje su gradu na raspolaganju pomoći u osiguranju dostojne egzistencije i onih koji se nađu u životnim teškoćama.
Bili ste na čeku Zagreba u vremenu kada je Milan Bandić bio u pritvoru. Možete li se prisjetiti Vaših pet mjeseca na toj funkciji?
To je razdoblje po mnogočemu bilo izuzetno. Vjerojatno se možete prisjetiti da u pritvoru nije bio samo Milan Bandić, nego i veći broj visokopozicioniranih ljudi u gradskoj upravi kao i članovi Uprave Zagrebačkog holdinga. Tada je prije svega trebalo osigurati stabilno funkcioniranje grada i pažnju zaposlenih u gradskoj upravi i Holdingu usmjeriti na redovni posao, usprkos situaciji koja za njih nije bila ni redovna niti ugodna. Osim toga, to je razdoblje započelo pred pripremu i donošenje proračuna u okolnostima značajnog pada prihoda uzorkovanog zakonskim promjenama. Eventualno nedonošenje proračuna tada bi dodatno produbilo krizu upravljanja gradom, no to je uspješno izbjegnuto.
Kada ste shvatili da želite biti gradonačelnica Zagreba?
Nakon što sam dala ostavku na mjesto zamjenice gradonačelnika u timu Milana Bandića vratila sam se u Ekonomski institut, gdje sam znanstvena savjetnica. No, nakon nekog vremena shvatila sam da i dalje pratim događanja u gradu, da i dalje primjećujem brojne probleme, a s druge strane, u drugim gradovima zapažam dobra rješenja. Prijelomni trenutak bila je posjeta gradu Lilleu koji je po veličini, pa i nekim strukturnim problemima usporediv sa Zagrebom, ali načinom na koji se upravlja gradom neusporedivo napredniji. Zaključila sam da želim biti ta koja će ponuditi novi pristup vođenju i sustavnom razvoju grada, koji vodi računa o stavovima građana i njihovim potrebama u smislu javnih sadržaja.
U prezentaciji koju ste naslovili „Moja vizija Zagreba“ naveli ste kako je važno ostvariti „depolitizaciju kulturne scene… i približavanje kulturnih sadržaja svim građanima..“. Što ste konkretno pod tim mislili?
Svakako na promjenu sadašnjeg stanja u kojem vidimo koliko je politika zagadila kulturu. Na financiranje programa u kulturi, jednako kao i u sportu, treba utjecati isključivo kvaliteta programa, a ne povezanost s gradonačelnikom i Gradskom upravom. Kulturne djelatnike treba poticati da budu slobodne, kreativne i kritične osobe, i ne očekivati od njih da budu politički sljedbenici i zagovaratelji gradonačelnika. Vezano uz približavanje kulturnih sadržaja svim građanima, smatram da u današnje vrijeme kad televizija i društvene mreže dominiraju slobodnim vremenom naših sugrađana, treba poticati one kulturne sadržaje koji su kvalitetni, ali građanima sadržajno prihvatljivi, cjenovno pristupačni i koji se odvijaju u njihovoj blizini.
Koliko će otprilike koštati vaša kampanja za gradonačelnicu Zagreba? Najavili ste da će biti osmišljena poput neke vrste crowdfundinga? Možete li pojasniti?
Još uvijek ne mogu točno procijeniti ukupne troškove kampanje, ali znam da će kampanja biti maksimalno štedljiva i oslanjati se u velikoj mjeri na volonterski rad. Ipak, neki su troškovi neizbježni. Crowdfunding kampanja ne znači drugo nego prikupljanje malih iznosa donacija od onih koji žele uložiti svoj novac u projekt u koji vjeruju. Već sada omogućila sam uplatu takvih donacija preko moje službene web stranice gdje sam i objasnila što ću sve financirati prikupljenim sredstvima, i koliko realno iznose troškovi planiranih aktivnosti. Prednost ovakvog načina financiranja je u tome što se kod njega ne stvara odnos ovisnosti i očekivanje vraćanja usluge po dolasku na vlast.
{youtube}2jAuyAKyLPo{/youtube}
Zašto je svojevremeno prestalo s radom Ekonomsko vijeće u kojemu ste obnašali funkciju potpredsjednice?
Ekonomsko vijeće je bio debatni klub predsjednika Vlade Ive Sanadera, bez ikakve stvarne moći i utjecaja. Nakon što je on dao ostavku, njegova nasljednica, gospođa Jadranka Kosor, očito nije vidjela smisla u daljnjem radu takvog tijela.
Kada biste u svibnju 2017. doista bili izabrani kao gradonačelnica, za kakve biste se promjene u domeni javnih gradskih politika zalagali u sektorima kulture i civilnog društva?
Zalažem se prije svega za financiranje kulture, sporta i civilnog društva temeljem kvalitete programa. Uostalom, to je u skladu s prirodom i svrhom djelatnosti tih sektora, a to je unapređenje kvalitete života građana.
Što mislite o različitim prijedlozima kojima se zakonski pokušava utjecati na ograničavanje prava žena na pobačaj?
Mislim da su neprihvatljivi pokušaji zabrane prava na pobačaj, kao i da je licemjerno tražiti takvu zabranu a da se istodobno ne čini ništa ili ne dovoljno na edukaciji, osobito mladih. Smisao takve edukacije trebao bi biti upravo smanjenje vjerojatnosti neželjenih trudnoća i traženja rješenja u pobačaju.
Žena ste u politici, jeste li zamijetili da vam je do sada u karijeri bilo teže nego muškarcima?
Općenito mislim da naše društvo previše govori o pravednosti, a premalo čini da se pravednost ostvari. Deklarativno se zalažemo za jednakost, no kada se radi o nama osobno, rado se služimo prečicama i odstupamo od načela. Osobno se zalažem ne samo za to da se izjednači tretman žena i muškaraca, nego tretman svih osoba, neovisno o dobi, porijeklu, vjeroispovijesti ili etničkoj pripadnosti. Ne mogu reći da sam kao žena u karijeri bila posebno zakinuta, no iz nekih detalja moglo se naslutiti da bi muškoj osobi u mojoj poziciji bilo lakše, i da joj se ne bi postavljala mnoga pitanja na koja sam morala strpljivo odgovarati.
Za vrijeme 16-godišnje vladavine Milana Bandića dva mu je puta prijetila opasnost da izgubi poziciju čelnog čovjeka Grada. Oba ta puta žene su uspjele doći na čelo grada, i svaki put se to dogodilo tek kada je on iz različitih razloga bio onemogućen voditi grad. Vlasta Pavić gradonačelnicom je postala tek nakon što je Bandić morao dati ostavku zbog vožnje u pijanom stanju, a vi 12 godina kasnije nakon što je lišen slobode zbog sumnje u nezakonita postupanja u Zagreb Holdingu. I preko jedne i preko druge Milan Bandić pokušao je upravljati gradom, no obje ste se mu se, svaka na svoj način, suprotstavile.
Iz ova dva primjera može se nešto pokušati zaključivati, ali je opet nezahvalno generalizirati. Rekla bih da općenito muškarci na visokim funkcijama kod nas ostanu začuđeni što njihove suradnice imaju svoja mišljenje i stavove, i što nisu spremne pognuti glavu kada smatraju da su u pravu.
Mislite li da je građanima i građankama grada Zagreba konačno dosta populizma Milana Bandića? Što mu vi najviše zamjerate za njegovih 16 godina upravljanja gradom Zagrebom?
Zamjeram mu, prije svega, što je u tom dugom razdoblju učinjeno premalo na razvoju Zagreba kao modernog europskog grada. Umjesto na projekte u području prometa, vodoopskrbe, gospodarenja otpadom, stvaranja poduzetničke infrastrukture ili povećanja predškolskog i osnovnoškolskog standarda, poduzimali su se neracionalni megalomanski projekti poput izgradnje naselja Sopnica Jelkovec ili izgradnje Arene. Te skupe projekte otplaćivat ćemo još godinama. Uz to, radi dodvoravanja pojedinim skupinama građana uoči izbora posezalo se za skupim populističkim mjerama upitne učinkovitosti. Politika Milana Bandića bila je stvoriti dojam velikodušnosti, no tu velikodušnost svi smo skupo plaćali, dok je grad istodobno tapkao u mjestu i relativno zaostajao u odnosu na druge srednjeeuropske glavne gradove.
Kada ste 2015. zaželjeli ženama sretan Osmi mart, kazali ste da im želite „da skuhaju neki jednostavan ručak, da nisu dugo uz štednjak“. Iz takve se čestitke moglo zaključiti da je ostalih dana u godini posve prirodno da žene budu uz štednjak, kod kuće. Razvidno je da ste imali dobre namjere, no zašto ste žene u svojoj čestitki povezali s kućanskim radom, nije li ženama u našem društvu potrebno pružiti vjeru u mogućnost istinske ravnopravnosti u društvu?
Sada tek shvaćam kako ste protumačili moj odgovor! No, taj odgovor proizlazi iz mojih životnih okolnosti i odnosa. Za mene je ravnopravnost između žene i muškarca jedino prirodno stanje, a nasreću moj suprug ima identično stajalište. Kako se ja radije bavim kuhanjem, a suprug pospremanjem stana, iz moje perspektive sasvim je logično da sam poželjela ženama da na taj dan kuhaju što kraće. Smatrala sam da se podrazumijeva da će za to vrijeme njihovi partneri obaviti neke druge kućanske poslove.
Nemoguće je pisati o Marjane Satrapi bez da se spominju cigarete. Ova strastvena pušačica voli svaki aspekt svoje navike. Od načina na koji drži cigaretu, do uvlačenja dima pa sve do mirisa.
Neda Petkovska (1991.) magistrirala je ženske i rodne studije na Sveučilištu u Bolonji i CEU-u u Budimpešti. Godine 2013. postala je prvostupnica rodnih studija na Sveučilištu Sv. Ćirila i Metoda u Skopju. Za vrijeme studija bila je aktivno uključena u rad organizacija civilnog društva fokusiranih na feminizam i ljudska prava u Makedoniji i drugim zemljama u kojima je boravila. Zanimaju je rodna pitanja, teorija društvene reprodukcije i nacionalizam u medijskom diskursu.
Tijekom Američkog građanskog rata svoj utjecaj iskoristila je da bi pomogla regrutirati crnačke postrojbe za vojsku Unije, a da se dobrovoljno prijavi potakla je i svog unuka Jamesa Caldwella. S predsjednikom 
Postupno, pronalazi nove poslove: nastupa u televizijskim emisijama, i polako počinje vraćati dugove. Usput pokreće i postupak razvoda, koji se dovršava 1978. godine. Slavna je priča, koju je ponovila i u svojoj autobiografiji Ja, Tina, o tome kako je od Ikea Turnera tražila samo jednu stvar: svoje ime. Da bi ga smjela zadržati, preuzela je otplaćivanje svih dugova nastalih zbog poništenih ugovora i propalih turneja nekadašnjeg para. 
