U Zagrebu se od 31.3. do 03.04. 2016. godine u organizaciji Trans Mreže Balkan i Trans Aid Hrvatska, Udruge za promicanje i zaštitu prava trans, inter i rodno varijantnih osoba, održao Treći regionalni Transpozij koji je simbolično otvoren na Međunarodni dan vidljivosti trans* osoba.
Događaj je okupio je trans* i rodno varijantne osobe te cis rodna prijateljstva i savezništva iz RH i regije (BiH, Srbija i Crna Gora). Bila je to još jedna divna prilika za druženje, sklapanje prijateljstava, edukaciju te osnažujuću i inspirativnu razmjenu iskustava, pružanje savjeta i međusobnu podršku. Uz dobro poznata, ove godine imalie smo priliku upoznati i družiti se i s nekim novim licima, što je samo dokaz toga da s godinama raste brojnost, ali se i učvršćuje savezništvo, osjećaj solidarnosti, raznolikost identiteta, kao i potreba za ovakvim tipom regionalne suradnje.
Za dobru atmosferu i zabavu prilikom velikog otvorenja pobrinula se talentirana zagrebačka umjetnica Jordi i njezin solo projekt Tus Nua. Potom je uslijedio dio programa pod nazivom „Pride Voices“ unutar kojeg je nekoliko osoba iz zajednice s publikom podijelilo svoje kratke inspirativne priče o coming out-u.
Na pitanje što se u regiji promijenilo od prethodnog Transpozija, aktivist Trans Mreže Balkan i organizacije Queer Montenegro, kaže:
„Prije svega, možemo s ponosom da kažemo da sad imamo regionalnu organizaciju koja se bavi pravima trans, inter i rodno varijantnih osoba - Trans Mrežu Balkan, koju smo osnovalei upravo nakon prošlog Transpozija. Trans Mreža Balkan okuplja trans, inter i rodno varijantne osobe, prijatelje i prijateljice, savezništva, porodice, partnere i partnerke iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije prije svega sa ciljem stvaranja jedinstvene TIRV zajednice na našim prostorima, a zatim informisanjem i edukacijom o TIRV temama kako same zajednice, tako i šire javnosti.
U tu svrhu, stvorilie smo i portal transbalkan.org. Ovaj portal je jedinstven na Balkanu, pa se kao takav pokazao jako korisnim samoj zajednici. Ovu priliku bih svakako iskoristio da pozovem ljude da nam se jave na info@transbalkan.org ukoliko žele na bilo koji način da doprinesu našem radu, odnosno radu samog portala. Ono što je, po mom mišljenju najveći uspjeh do sada u Crnoj Gori, jeste sama trans* i rodno varijantna zajednica, koja neprekidno raste, jača, i sad je već dobila formu neformalne grupe „Transovci“ koja djeluje u okviru Queer Montenegra. Povodom Međunarodnog dana vidljivosti trans* osoba imalie smo prvu uličnu akciju pod nazivom „Prođimo ispod duge zajedno“ u kojoj smo lijepili edukativne, kreativne, ali i šaljive poruke podgoričkim ulicama u cilju podizanja vidljivosti TIRV osoba, ali i edukacije opšte javnosti.“
Trans* zajednica aktivna je i u Srbiji, a iz LGBT organizacije Egal, koja poseban fokus stavlja na trans* inter i rodno varijantne osobe, poručuju: „Od pre dve godine a pogotovo 2015. povećana je vidljivost trans* osoba u Srbiji i to je dobro.Trenutno je u toku formiranje Drop in centra za trans* osobe i mi državu vidimo kao partnera u resavanju buducih izazova“.
Na radionici dnevnog, noćnog i drag šminkanja u ugodnoj i neformalnoj atmosferi imalie smo priliku uživati u umjetnosti koju stvaraju House of Flamingo, umjetnička platforma udruge Flamingo koja u svom fokusu ima jačanje lokalne i regionalne drag izvedbene scene, a osnovana s ciljem promicanja suvremenih oblika queer umjetničkih izričaja, u svrhu afirmacije i valorizacije istih u regionalnom kulturnom i civilnom sektoru.
Paralelno se odvijala radionica na temu izazova, mogućnosti te pravnih aspekata roditeljstva za trans*, inter i rodno varijantne osobe, tema o kojoj se rijetko ili nimalo ne govori u javnosti, a kao dodatan problem parova od kojih je barem jedna osoba transrodna predstavljaju istaknuto je pravno priznanje roda.
Nakon kratkog dokumentarca Transforming Family, uslijedilo je predavanje i rasprava na temu pravnog priznavanja roditeljstva, partnerske skrbi (prema Zakonu o životnom partnerstvu), uvjetima za ostvarivanje iste i posvajanja (prema Obiteljskom zakonu u pravilu korist ide u prilog oženjenih hetero parova). Teme rasprave bile su stoga i dobrobit djeteta, zatim pitanje koliko transfobija u društvu utječe na istu kao i na odluku o roditeljstvu, a razgovaralo se i o važnosti mikroautanja te različitim administrativnim zavrzlamama.
Kratki dokumentarac Let me be brave, organizacije LEAP Sports Scotland, otvorio je pak radionicu na kojoj se raspravljalo o iskustvima trans* zajednice u sportu. Dokumentarac prikazuje iskustva transrodnih sportaša/ica te govori o važnosti sporta u njihovim životima. Pitanja otvorena u raspravi ticala su se prava na ravnopravno korištenje/kretanje u prostorijama poput svlačionica, bazena, na koje prepreke nailaze osobe iz zajednice kojie se žele baviti i/li kojie se bave sportom. Otvorena je i zanimljiva rasprava o tome je li trans* žena u ženskoj ligi MMA nepravednu prednost obzirom na biologističke (pret)postavke razlikovanja ljudske anatomije po spolu? Kroz primjere poznatih trans* i interspolnih osoba u sportu raspravljalo se o patologizaciji interspolnih tijela i inzistiranju na neželjenim medicinskim intervencijama, testovima ´rodne verifikacije´ (npr. na OI), problemu biološkog esencijalizma u sportu, te problematici koja se tiče usmjerenosti na ženski sport obzirom da atipična muška tijela ne podliježu regulaciji. U zaključku smo moglie vidjeti kakve mogućnosti promjena nudi LGBTIQ sport te promišljati kako učiniti LGBTIQ sportske organizacije i turnire uključivima.
Vjerojatno jedna od najistaknutijih tema koja je otvorila najaktivnije rasprave, uvide i razmjene iskustava na ovogodišnjem Transpoziju bila je ona o pravnom priznanju roda.
Na pitanje: „Što bi Vam omogućilo da živite ugodnije kao transrodna osoba?“ u sklopu istraživanja koje je 2012. provela Agencija EU za temeljna prava (FRA), 63% ispitanih iz RH odgovorilo je: „trening državnih službenika/ica o pravima transrodnih osoba“, 59% „provođenje mjera u školama za poštivanje transrodnih osoba“, a 56% osoba odgovorilo je „javne osobe u politici, poslovanju, sportu,itd. koje otvoreno podržavaju transrodne osobe“ kao i to da „religijski čelnici bolje prihvaćaju različitosti rodnih identiteta“, dok je 53% osoba odgovorilo da bi im ugodniji život u rodnom identitetu omogućile jednostavnije pravne procedure za priznanje roda.
Istaknuti su pozitivni primjeri pravnog priznanja roda u Argentini, Malti, Irskoj i Danskoj, te da je prema odluci Ustavnog suda RH, 2014. godine donešena je prva presuda u korist trans osobe u RH. Presudom je država potpisnica Europske konvencije dužna priznati sva građanska i statusna prava, uključujući i pravno priznanje roda, odnosno upis spola osobe u dokumentima, u skladu s načinom na koji se osoba samodefinira, uvažavajući poštovanje njezinog privatnog života s naglaskom na zaštitu dostojanstva svake osobe.
U Hrvatskoj, postoji pravilnik koji je orijentiran prvenstveno na medicinski aspekt, ali prava trans* osoba nisu dovoljno regulirana zakonom. Dodatan problem je u tome što zakonodavci u Hrvatskoj slušaju i Europu i medicinske stručnjake, ali rijetko slušaju upravo trans* aktiviste/kinje. Imamo i nekoliko medicinskih stručnjaka koji imaju znanja, ali nisu dovoljno obrazovani na tom području i nemaju dovoljno iskustva.
Hrvatska, Crna Gora, Slovenija i Srbija usvajaju ili su usvojile zakone kojima je trans* osobama omogućeno dobivanje osobnih dokumenata u skladu sa njihovim spolnim/rodnim identitetom, ali je isto uvjetovano dostavljanjem medicinske dokumentacije koja dokazuje potpunu prilagodbu spola. Također, u svakoj od zemalja se na različite načine pokrivaju troškovi medicinske tranzicije iz zdravstvenog osiguranja. U RH situacija je trenutno takva da zdravstveno osiguranje pokriva sve troškove pregleda te operacije gornjeg dijela tijela, dok hormonalnu terapiju zasad ne pokriva.
Situaciju u regiji, konkretno, Crnoj Gori, komentira aktivist Trans Mreže Balkan:
„Prije svega, uspjelie smo da dovedemo do ostvarivanja Zakona o zdravstvenom osiguranju u praksi, koji omogućava pokrivanje 80% troškova tranzicije iz budžeta, zahvaljujući dobroj saradnji sa Ministarstvom zdravlja, kao i velikom trudu koji smo uložilie kako bi protokol koji reguliše ovaj zakon što prije bio kreiran. Usluge psihijatrijske procjene (koja je još uvjek potrebna), psihološke podrške, kao i hormonske terapije, sad su dostupne u Crnoj Gori zahvaljujući kontaktu koji smo uspostavilie sa stručnjacima u našem zdravstvenom sistemu, dok hirurške intervencije obavljamo u Beogradu, u centru za genitalnu hirurgiju St. Medica. Takođe, imalie smo uspješnu promjenu dokumenata nakon obavljene operacije, što se svelo na jednostavnu administrativnu proceduru u nadležnom MUP-u.
U Crnoj Gori još uvjek ne postoji jasno definisana zakonska regulativa kada je u pitanju pravno priznanje roda, pa iako nije specifično navedeno u zakonu, u praksi se i dalje zahtijeva sterilizacija prije promjene oznake pola i matičnog broja u ličnim dokumentima, dok ne postoje nikakve prepreke za mijenjanje ličnog imena. Ovakva situacija jasno ukazuje na potrebu mijenjanja zakona u inkluzivnije oblike, koje će isključiti prisilnu sterilizaciji i temeljiti se na samoodređenju.“
„U Srbiji jos nije donet Zakon o rodnom identitetu. Postoji mogućnost na osnovu preporuke ustavnog suda iz 2012. godine da osobe koje su hirurski prilagodile pol svom rodu promene matični broj, oznaku pola i ime i dokumentima, kako ličnim tako i u diplomama o završenom šskolovanju. Problem nastaje kada je osoba na početku tranzicije koja traje od dve do četiri godine. Lični opis vise ne odgovara onome sto pise u ličnoj karti i tu se rađa dosta komplikacija.“, komentira aktivistkinja LGBT organizacije Egal.
Što se Hrvatske tiče, istaknuti su još neki problem, poput najave poskupljenja dopunskoga osiguranja čime se otežava pristup nekim od najbazičnih oblika zdravstvene skrbi, a u prilog svemu ne idu ni trenutni koraci ka privatizaciji zdravstva. Problem predstavlja i centraliziranost endokrinološke, psihosocijalne, kirurške podrške te nedostatak stručnoga kadra. Istaknuta je nadalje diskriminacija LGBTIQ osoba na radnom mjestu, neprilagođenost radnoga mjesta potrebama trans*, rodno varijantnih i inter osoba, mogućnost nasilja i prisilnoga autanja, getoizacija rada i ekonomska marginalizacija, zatim transfobija u društvu što vodi otežanom zaposlenju i zadržavanju posla i produženju ovisnosti o obitelji. Takvi oblici ekonomskog nasilja vode u siromaštvo i život ispod ruba siromaštva. Neke od posljedica istog u zajednici na međunarodnoj razini su seksualni rad te kriminalizacija istog kao i policijsko nasilje. Na ovim prostorima postoje samo rodno segregirana skloništa, a nerijetko su to ona s religijskim predznakom (npr. Caritas).
Transpozij je stoga skrenuo pažnju i na važnost međusobnog pružanja podrške u lokalnoj i regionalnoj zajednici kroz dijeljenje iskustava te različite oblike grupne podrške u regiji.
Oproštajni party održao se u subotu navečer tijekom kojeg su nas zabavljali nastupi članova House of Flamingo, a za odličnu glazbenu podlogu zasluge idu DJ Teni.
Piše: Marina Bura