Quantcast
Channel: K2 RSS Feed
Viewing all articles
Browse latest Browse all 1704

Dvostruki standardi vršnjačkog nasilja

$
0
0
Dvostruki standardi vršnjačkog nasilja

Ovoga četvrtka, pet se djevojaka potuklo u varaždinskom Starom Gradu u, kako se navodi, organiziranoj tučnjavi najavljenoj putem Facebooka, a 50 'navijača/ica' događaj je pratilo i snimalo sa strane. „Cura je stavila status na Facebook da će ujutro oko 7 sati biti tučnjava ispred Graberja, no sukob je prebačen za popodnevne sati“, navodi čitateljica eVaraždina, koji je o događaju prvi izvijestio, a kako su saznali kasnije tučnjava dviju djevojaka zbila se i nešto ranije, u utorak, 5. travnja.

Istraživanja vršnjačkog nasilja i dalje pokazuju da se dječaci češće služe fizičkim nasiljem i prijetnjama, dok su djevojke sklonije ogovaranju, odnosno psihičkom i emocionalnom nasilju. Iako se smatra da psihičko i emocionalno nasilje često ostavlja i teže posljedice, kako široj okolini nije toliko vidljivo djevojke je prepustila samima sebi, stoga čak i kada se pokušava suočiti s vršnjačkim nasiljem, puno veću pažnju posvećuje 'problematičnim dečkima'.

Ovo vrijedi dok god djevojke na prvi pogled odaju dojam onih 'marljivih i uzornih', kakve očekujemo da budu, no u trenutku kada razbiju taj stereotip, pred očima nam se kristalno jasno ukažu oni poznati dvostruki standardi s kojima nas društvo u nemalom broju situacija suočava.

Mediji u Hrvatskoj, ali i u regiji sve češće izvještavaju o vršnjačkom nasilju među djevojkama, čitali/e smo tako o tučnjavi u Medicinskoj školi u Šibeniku, u Obrtničkoj školi u Slavonskom Brodu, Trećoj gimnaziji u Osijeku, Pomorskoj školi u Zadru, a posljednji slučaj dolazi iz Varaždina.

Mnogi gradovi u Hrvatskoj pričaju istu priču, dio koje je uglavnom i to da školske kolege/ice događaj samo promatraju, ili pak navijaju i snimaju mobitelima. No, dio ove priče jest i senzacionalizam kojim se izvještava o tučnjavama djevojaka, sočni detalji koji prate priču te šok i nevjerica sviju, jer eto potukle su se djevojke, a ne dječaci. Zanimljivo je također da većinu vijesti o tučama srednjoškolaca koje smo pronašle, čitatelji/ce ne nalaze dovoljno zanimljivima da bi se odvažili/e na komentar i jasno se usprotivili/e nasilju. Vijesti o nasilju među djevojkama, naprotiv, izazivaju mnogo veći interes.

Komentari idu od onih koji traže krivca, na prvom mjestu u roditeljima, pa onda i u institucijama, do onih kojima je tzv. cat fight nešto vrlo zabavno ('Da je bar bilo blata...', kaže jedan koji je pokupio najviše odobravanja) i onih koji se naprosto zgražaju nad činjenicom da se radi o djevojkama, onima od kojih očekujemo da budu plahe, mirne i poslušne.

„Ružno je vidjeti i kada se muškarci tuku, ali našem je spolu to ipak nekako prirođeno, međutim kada se tuku žene, osobito ovakve nezrele djevojke, to je ispod svake razine. Žao mi je onoga kojem one jednoga dana budu supruge ili partnerice...“, kaže jedan čitatelj. Cijela halabuka koja se oko ovog događaja podigla govori nam stoga da ključni problem ovdje nije vršnjačko nasilje i osuda istoga, već fizičko nasilje među djevojkama pri čemu su djevojke ključni moment.

Neki čitatelji/ce komentirali su i da takvi događaji ni ranije nisu bili rijetkost, već da se zbog nedostatka društvenih mreža i medijskog praćenja od toga nije stvarala senzacija. Osobno, iz svojih školskih dana, ne pamtim tučnjave među djevojkama, što ne znači da ih nije bilo, no sjećam se tradicije koja je između dviju zagrebačkih osnovnih škola postojala negdje do sredine devedesetih. Tučnjava se dogovarala između polaznika viših razreda osnovne škole, reakcije institucija nije bilo (jer lokacija tučnjave bila je nedalekoškole), osim, a to je ono zbog čega jedan od tih događaja pamtim, što se nas skupinu djevojčica odmaknulo od mjesta događaja, a dečke pustilo da budu dečki.

Izostanak reakcije odgovornih u tom, ali i nizu drugih slučajeva povlači i pitanje odgovornosti, obitelji, škole, policije za spriječavanje ovakvih događaja.

Ravnatelj Srednje strukovne škole Dražen Košćak ističe da su djevojke pozvane na razgovor, gdje su obećale da do tučnjave neće doći, te da oni kao škola više nisu mogli napraviti, a građane/ke Varaždina zanima osobito gdje je bila policija, kako ih nitko o događaju nije obavijestio i zašto na mjesto događaja najčešće stižu prekasno.

Odgovornost dakako ne možemo usmjeriti isključivo na jednog čimbenika, jer kako se ističe u istraživanju o vršnjačkom nasilju koje je Centar za mirovne studije proveo među 700 učenika/ca u Zagrebu, Slavoniji i Lici:„Za uspješno rješavanje nasilja među učenicima potrebna [je] suradnja svih čimbenika u zajednici te sustavna podrška države. S obzirom na uzroke, prevencija nasilja bi se trebala provoditi na tri razine – na razini društvene zajednice, na razini institucije (npr. obitelji i škole) te na razini pojedinca“.U skladu s ovim je i izjava Vijeća učenika Varaždinske županije koji ističu kako je “u ovom slučaju, važno naglasiti da se učenici ne mogu potpuno sami suprotstaviti nasilju“.

Civilno društvo i zainteresirani stučnjaci/kinje smatraju da je sustavan rad na prevenciji nasilja ključan, a provodi se kroz programe kao što su Zdravstveni i Građanski odgoj i obrazovanje (GOO). Zdravstveni odgoj uključuje neke sadržaje vezane uz prevenciju nasilja poput prevencije nasilničkog ponašanja i spolne/rodne ravnopravnosti, a kako navodi Vedrana Spajić Vrkaš praćenje eksperimentalne provedbe GOO pokazuje da se svaki drugi učenik slaže i da je GOO doveo do smanjenja nasilja među učenicima.

Hrvatska ima na raspolaganju neke od institucionalnih načina rada na problemima vršnjačkog nasilja, no treba poticati i one vaninstiucionalne u kojima koristeći inovativne metode možemo postići stvaranje atmosfere tolerancije i međusobnog uvažavanja, te smanjenje različitih oblika vršnjačkog nasilja među učenicama i učenicima. S druge strane, senzacionalističko izvještavanje koje otvara put osudama i uvredama putem društvenih mreža,  problem je kojemu se korijeni nalaze duboko u patrijarhalno konzervativnom naslijeđu čije najsvježije izdanke živimo i u dnevno-političkoj realnosti.

Da, loše je kada mladi ljudi od najranije dobi uče nesporazume rješavati šakama i uvredama, no jednako je pogrešno i kada „pravo“ na pogrešku, u ovom slučaju na fizičko nasilje imaju isključivo muškaraci.

 

 


Viewing all articles
Browse latest Browse all 1704